Busty Marina

GARY BRANDNER

Iza bine je, kao i obično nakon koncerta, zavladao haos. Klima je bila isključena, pa je vazduh bio ispunjen prašinom, duvanskim dimom (niko nije obraćao pažnju na natpise „Zabranjeno pušenje“) i mirisom znoja. Čvrsti momci u farmerkama i majicama sa natpisom "Rak mozga" smijali su se i psovali dok su rastavljali i pakovali pojačala zvuka, zvučnike, rasvjetnu opremu, dim mašine i druge dodatke za hevi metal koncert. Zaštitari širokih ramena zadržavali su vrišteće navijače koji su pokušavali da se probiju do svojih idola.

Farley Zmeris je obrisao dlanove o svoj crveni sako i čeznutljivo ih pogledao. Pogled je prešao preko mladih grudi, željnih da se osete, punašnih usana, spremnih da zahvate penis. Ali ove grudi nisu bile namijenjene Farleyjevim rukama, a ove usne nisu bile za njegov penis. Shvativši na prvi pogled da nije muzičar, njegovi fanovi su zaboravili da postoji.

Farley je pokazao svoju službenu ličnu kartu i krupni čuvari su ga uveli u svlačionicu koju je zauzela Jojo Kingman, pjevačica "Brain Cancer". Farley je stao na vratima da izvadi čepiće za uši. Istina je, iako Farli to sam nikada ne bi rekao, mrzeo je hevi metal. Mrzeo je eksplozivne bubnjeve i vrišteće gitare. A najviše od svega, mrzeo je divlje vriske koji su se prikazivali kao pevanje. Da ima izbora, radije bi slušao hor gluvih trubača. U privatnosti svoje spavaće sobe uživao je u muzici Harija Konika Jr. Ali to nikada nikome ne bih priznao. Ne samo da bi mu rekli da beznadežno stoji iza mode, već bi i bio otpušten s posla. A ako izgubi posao, ne bi se mogao približiti Valerie Mons.

Farley je duboko udahnuo i pokucao.

"Odjebi", pisnuli su iza vrata.

Farleyeve noge su već pristale poslušati, ali mu je mozak naredio da stoji mirno.Obećao je sebi da će danas postići svoj cilj. Pokucao je ponovo.

- Odbij.

"Pozajmiću samo minut od tebe", rekao je Farley. - Molim te.

"Sranje... ok, uđi, samo požuri."

Farley je otvorio vrata i ušao. Vidio sam kostime, tube i staklenke šminke, omote od hamburgera i čipsa, opušaka. Na toaletnom stoliću bila je otvorena boca viskija Wild Turkey. Jojo Kingman sjedio je pogrbljen ispred ogledala. Blijeda, opuštena koža blistala je od znoja. Ostaci šminke su zamrljali njihova lica, a od lijevog oka se protezala crna traka maskare. Jarka svjetlost nemilosrdno je otkrila mnoge bore i vrećice ispod očiju. Kingman je ofarbao kosu u plavo-crnu. Kao i obrve.

Farley je ranije viđao rok zvijezde izbliza i uvijek je bio ljut na nepravdu u svijetu. Ovaj tridesetogodišnji olupina, koji je izgledao dvadeset godina stariji, koji je na sceni vrištao kao nož, vičući nešto nesuvislo, mogao je da pojebe svaku ženu u vrijeme koje mu odgovara. Ali devetnaestogodišnji Farli Zmekis, zgodan, punog zdravlja, dobrog glasa, nije mogao da priđe jedinoj devojci na svetu koju je toliko želeo.

- Ko si ti?

Farley se identifikovao.

- Radim ovde. Usher.

- Dobro. Puno je fotografija na vratima. Uzmi koliko želiš i idi.

– Ne trebaju mi ​​fotografije. Želim te nešto pitati.

Rok zvijezda se nakašljao u svoj peškir.

- Pitaj i idi.

- Stvar je u tome da ja... Sve devojke su tvoje. Napolju bjesni gomila onih koji jedva čekaju da se predaju.

- I šta?

– Kako to radiš. u čemu je tajna?

- Prokletstvo, ja sam zvezda. Žene vole da jebaju zvezde. To je cela tajna. Doviđenja.

– Ali zar ne postoji nešto drugo. Video sam dosta koncerata. Ne privlače svi djevojke toliko. Privlačiš. Još nekoliko ljudi.Možete li mi barem nagovijestiti kako to uspijevate. Šta je posebno kod tebe. Zašto se žene drže do tebe?

JoJo Kingman se prvi put okrenuo od ogledala i pogledao Farleya.

- Zašto si tako uznemiren?

- Moja djevojka. Pa, generalno, nije moj, ali želim da to postane. Ona je blagajnica ovde. Možda ste je primetili?

– Zašto da primetim blagajnicu?

“A osim toga, nikada nisam vidio drugu takvu ljepotu.”

- Da naravno. A ti želiš da je jebeš.

Farley je osjetio da pocrveni.

- Pa... razumeš...

– Hoćeš li to ili ne želiš?

"Želim", iscijedio je Farley.

- Pa šta te sprečava?

“Ne mogu joj se približiti.” Probala sam sve. Pokušao je šarmirati, nije primijetio, davao poklone, pisao pisma. Nema efekta. I prije nego što odustanem, odlučio sam da se obratim vama. Šta ako znaš nešto zbog čega će me primijetiti?

„Usput, znam“, odgovorio je Kingman neočekivano za Farlija. „Ali jeste li sigurni da želite da čujete moju tajnu?“

Farlijevo srce je počelo brže da kuca.

- Sanjao sam o tome!

"Neka bude po vašem", roker je ustao i okrenuo se prema Farleyju. - Pogledaj me pažljivo. Šta vidiš?

I Farley je otkrio da ne može odvojiti pogled od donje polovine rok zvijezde. Svijetlosmeđe pantalone grlile su joj donji dio trbuha i noge poput druge kože. Činilo se da sićušni zraci svjetlosti prodiru kroz tkaninu, otkrivajući svaki mladež, svaku bubuljicu na koži. Ono što se isticalo je cilindar, poput kobasice, koji je ležao na unutrašnjoj strani butine.

- Šta kažeš. – Kingman je prekinuo dugu pauzu.

- Tvoj... tvoj... tvoj...

- Moj kurac. šta ti se desilo. Ne možete izgovoriti ovu riječ naglas?

Farley je samo zurio u njega. Kingman je odmahnuo glavom.

– Inače, svi imaju penis, zar ne. A tvoj vjerovatno nije gori od mog.

Farley je povratio sposobnost govora.

- Pa u čemu je tajna?

- U pantalonama, momak, u pantalonama. Izrađuju se po narudžbini. Obuci pantalone i, obećavam ti, žene te neće ostaviti na miru. Uključujući i tvoju... kako se ona zove?

- Valerie.

- Upravo.

Farley je ponovo zurio u svoje pantalone. Čak i u otrcanoj svlačionici plijenili su poglede.

– Gde mogu da ih kupim. – zacvilio je.

Kingman je sjeo. Veličanstvene pantalone su se rastezale, potpuno prateći obline njegovog tijela, na njihovoj glatkoj površini nije se pojavila ni bora. Napisao je nekoliko riječi na gornji list sveske, istrgao je i pružio Farliju. Pročitao je:

"Gospodine Pants*."

Maudie Place, 369″

– ——————————

* Od engleskog pantalone - pantalone

– Moody Place?

- Nalazi se na Beverly Hillsu, pored Rodeo Drivea. Lako ćete ga naći.

Farley je gledao u dvije linije kao da je to magična formula koja će pretvoriti olovo u zlato.

“Ne znam ni kako da ti zahvalim.”

"Samo odjebi i ostavi me na miru." Umoran sam.

Farley je oteturao unatrag iz svlačionice, jedva se naklonivši. Progurao se kroz zaštitare i gomilu navijača, prešao preko sale u kojoj su čistačice skupljale smeće u velike plastične kese i popeo se stepenicama do računovodstva.

Valerie Mons ga je nakratko pogledala, a onda se odmah vratila na brojeve na ekranu kompjutera. Kosa boje meda uokvirivala je njeno srce u obliku lica u mekim talasima.

Farley je glasno progutala slinu.

- Zdravo, Valerie.

Njeno mrmljanje moglo je proći kao uzvratni pozdrav.

– Uskoro završavaš?

- Ne.

– Slušaj, ni ja ne žurim. Možda da odemo negde i popijemo koku i sve to?

- Ne.

- Pa ću te odvesti kući.

- Oni će me odvesti.

- Možda sutra…

Valerie je ponovo podigla glavu. Obrve se spajaju preko nebeskoplavih očiju. Njene pune trešnje usne su se napućile. Toliko da se Farleyevo srce steglo.

- Smiri se, Farley. Možda si dobar momak, ali ne za mene. Ti nisi moj tip.Ne uzbuđuješ me. Ne želim da te upoznam. Ni danas, ni sutra, nipošto. Molim te, molim te, ostavi me na miru.

"Onda laku noć", i Farley je otišao, stežući komad papira u šaci. Pa, pomislio je, sutra ćemo provjeriti tvoje riječi.

* * *

Sljedećeg jutra, idući na Beverly Hills, Farley je, na svoje čuđenje, odmah naišao na Moody Place. Obično riječ na rastanku "naći ćete to bez poteškoća" nije odgovarala stvarnosti. Ali ova mračna, uska ulica, više kao uličica, granala se od Rodeo Drivea između Sunseta i Santa Monice. Za razliku od elegantnih radnji duž poznate ulice, kratka ulica Maudie u jednom bloku bila je obrubljena sivim i otrcanim kućama. Iznad vrata 369 visio je samo jedan znak, drvena tabla. Zlatna slova na smeđoj pozadini glasila su: GOSPODINSKE PANTALONE. Teške zelene zavjese prekrivale su izlog, odsijecajući unutrašnjost radnje od autsajdera.

Prešavši prag, Frley je ušao u mračnu, sumornu sobu, potpuno drugačiju od uobičajenih trgovačkih podova. Nema izložbenih štandova, nema manekena, nema robe razložene na policama. Čak i goli betonski pod. Osim što su zidovi bili ukrašeni malim fotografijama rok zvijezda veličine osam puta deset inča. Vidio je ista lica na naslovnicama Rolling Stonea. Žene su hrlile na ove vrištanje kao muhe na med. Među njima je bilo i lice JoJo Kingmana. Iza pulta, na jednom stalku, bili su komadi tkanine. Zatvorena drvena vrata su sigurno vodila u pomoćnu prostoriju.

Farleyeva koža je puzala. Prodavnica mu se definitivno nije svidjela. Pod pogledom rok legendi, prišao je pultu i pročistio grlo.

- Ima li nekoga ovdje?

Nije bilo odgovora, pa je bubnjao prstima po pultu.

Prošlo je još tridesetak sekundi prije nego što su se vrata na krajnjem zidu otvorila i starac je prišao pultu s druge strane. Krhak, pogrbljen, sijede kose, kukastog nosa i naočara bez okvira sa debelim staklima. Upitno je pogledao Farleya.

- Ja... Hteo bih da kupim pantalone.

"Naravno," starac je frknuo. - U suprotnom, zašto dolaziti ovamo?

– Vaše posebne pantalone.

– Ne prodajem druge.

“Uh... Jojo Kingman me je poslala.” Iz "Raka mozga".

Starac nije reagovao na poznato ime. Nagnuo se preko pulta, pogledao Farleyja gore-dolje, a zatim se naglo okrenuo i nestao na vratima. Farleyevo srce se stisne. Još jedna nevolja. I već je krenuo prema vratima kada se starac ponovo pojavio. U rukama je držao pantalone boje rđe.

- Probaj ovo.

- Hm... imate li kabinu?

– Imaš li čega da se stidiš?

"Pa... ne", Farley je uzeo pantalone iz starčevih ruku. Mekana, kao fino izrađena antilop, lagana, kao japanska svila. Topla na dodir. U mraku radnje, po crvenkastoj pozadini jurile su zlatne iskre. S pantalonama u rukama prišao je prozoru sa zavjesama. Zlatne iskrice blistale su kao živa bića. Farley je prešao krpom preko svog obraza. Samo dlan voljene osobe može biti tako nežan. Slavne ličnosti su ga gledale sa zidova.

Dok mu je srce lupalo, Farley je pobliže pogledao pantalone. Bez patent zatvarača, bez dugmadi, bez kukica. Bez džepova, bez omča za kaiš, bez nabora, bez manžeta. Baršunasta tkanina se lagano protezala pod vašim rukama. "Hoćeš li ih nositi ili ćeš se igrati s njima?" - upitao je starac.

Farley je skinuo Reeboke, čarape i farmerke, stidljivo pogledao starca i skinuo gaće. Takve pantalone treba nositi samo na golom tijelu.

Ostavši u samo beloj majici, jednu nogu je stavio u nogavicu, pa drugu.Pantalone su mi klizile preko nogu, mazile butine, meke poput putera, tople kao usne ljubavnika. Pojas je padao tačno na struk, odmah ispod pupka. Pantalone mu savršeno stoje.

Farley je žurno obuo čarape i patike, pogledao se i dahnuo. Sve, sve je na vidiku. Pantalone pristaju uz tijelo kao druga koža, ali uopće nisu ometale pokrete, nisu stezale bokove i zadnjicu. I njegov reproduktivni organ.

- Ja ću ih uzeti.

„Naravno, prihvatićeš“, nasmejao se starac.

- Koliko?

- Koliko imaš?

– Da li uzimate kreditne kartice?

- Ne. Samo gotovina.

Farley je izvukao novčanik iz džepa farmerki i prebrojao novčanice.

“Imam samo četrnaest dolara.”

Starac ispruži ruku prekrivenu bubrežnim plakovima.

- Hajdemo.

Farley je predao novac, smotao farmerke i bokserice i istrčao iz radnje, bojeći se da će se starac predomisliti. I tek na Rodeo Driveu se smirio i usporio.

Njegov odraz hodao je paralelno s njim u izlozima. Mladić koji nosi presavijene farmerke, odjeven u jednostavnu bijelu majicu i... magične pantalone. Čak i u odrazu, blistali su i kretali se, kao dio Farley Zmekisa, ali su istovremeno živjeli svojim životima. Nikada prije se nije osjećao tako samouvjereno.

Konačno, Farley je prestao da se divi sebi i primijetio je reakcije žena oko sebe. Mladi, stari, ružni, lijepi, niko nije ostao ravnodušan. Svi su zurili u njega. Žene u automobilima su udarale po kočnicama i spuštale prozore kako bi imale bolji pogled. Mlade devojke su prestale da se kikotaju i pogledale su širom otvorenih očiju. Domaćice u kupovini, dadilje koje se igraju sa djecom, poslovne žene koje idu na ručak, svi, apsolutno svi, bili su uprti u jedno mjesto. Jasno je koji. I strast je gorjela u njihovim očima.Farley je znala... sigurno je znala da će mu se bilo koja od njih predati bez daljnjeg, ovdje i sada. Sve što se od njega tražilo je da je pozove prstom.

Nasmiješio se svom odrazu i zaboravio na žene. On ima važnijih stvari da uradi. Vratit će se na Rodeo Drive. A danas će Valerie Mons pripasti njemu.

* * *

Valerie još nije ustala kada je nazvao, i trebalo je mnogo truda da ga nagovorim da se nađemo s njim na ručku. Ubedio ju je rekavši da će joj pokazati nešto neverovatno što nikada nije videla. Dok je izgovarao ove reči, pogladio je svoju malu igračku kroz neverovatne pantalone, a osmeh mu je zaigrao na usnama. Konačno je znao da će se to dogoditi, složila se Valerie.

U malom italijanskom restoranu, Farley je zauzeo separe uz krajnji zid. Na stolu je bila svijeća i svirale su orgulje. Valerie je kasnila deset minuta. Ušavši u predsoblje, namrštila se i nezadovoljnim pogledom pogledala okolo. U bijelim farmerkama i roze bluzi, primamljiva kao poklon torta. Primijetila je Farleya i krenula prema njemu.

- Pa sam došao. Čime si me htio iznenaditi?

Farley je iskliznula iza stola i stala tako da ga je mogla vidjeti u svoj njegovoj slavi.

- A šta ti misliš?

Valerien je pogled pao na njegove pantalone. Oči su se raširile.

- Moj bože. – izdahnula je. - Moj bože!

Farley je otvorio ruke, a Valerie je voljno ušla u njih, kao da je to sve o čemu je sanjala. Pritisnula je donju polovinu tijela uz njega. Njegova muškost bila je puna ponosa i želje. Divne pantalone ništa nisu skrivale.

„Idemo negdje“, šapnula mu je na uho.

- Meni. “Farley je jedva kontrolirao glas.

- Da. Bilo gdje. Ali brzo!

Uzeo je Valerie za ruku i odveo je do izlaza iz restorana. Konobarica se ukočila s jelovnikom u ruci, začuđeno zureći u Farleyjeve magične pantalone i intimne dijelove koji su bili izloženi.

Dok je otvarao vrata svog momačkog kabineta, Farley se sjetio da nije pospremio krevet. I nije oprao činiju sa zobenim pahuljicama i šoljicu za kafu. Ali Valerie nije obraćala apsolutno nikakvu pažnju na poremećaj. Krevet ju je privukao poput magneta.

– Hoćeš sok ili nešto. – upitao je Farley, kako bi ono što se dešavalo dalo bar malo romantike.

„Želim samo jedno: da uđeš u mene“, odgovori Valeri. „Molim te, Farley, uzmi me!”

Počela je da se svlači. Skinula je bluzu, otkrivši pune grudi, naglo otvorila farmerke i skinula ih sa svojih dugih, vitkih, preplanulih nogu. Pomilovala je svoje stidne dlake.

- Ovuda, Farley. Zalijepi ga ovdje.

Zastao je, uživajući u svojoj muškoj moći, njenoj ženskoj spremnosti da se potčini toj moći. Ne skidajući pogled s Valerie, polako je navukao majicu preko glave i položio je na naslon stolice. Sjeo je, skinuo jednu, pa drugu patiku, uživajući u njenom pogledu, koji nije napuštao njegovu muškost. Nakon što su patike pratile i čarape, on je ustao i krenuo prema krevetu. Stavio je palčeve u pojas pantalona.

br. Pokušao sam da ga ubacim. Pojas se nije pomerao. Čak ni nokat nije mogao stati između tkanine i kože. Valerie je stenjala od strasti, a on je pokušavao dlanovima spustiti pantalone. Dlanovi su skliznuli, pantalone se nisu pomerile ni za jotu. Farley ga je uhvatio za nogavice i napravio budalu od sebe, ali ni od toga ništa nije bilo.

"Požuri, Farley", zastenjala je Valerie. Migoljila se na zgužvanoj posteljini, grudi su joj se kotrljale s jedne na drugu stranu, a ruka joj je milovala mokru macu.

"Pokušavam", promrmljao je kroz stisnute zube. Znoj se slio sa njega. Pokušaji da se riješite kupovine nisu donijeli rezultate.

- Prokletstvo, prestani da se igraš samnom. poludeću. Jebi me, Farley. Jebi me!

- Ne igram se. Ne mogu da skinem pantalone!

- O moj boze. – Valeri je ustala i počela da se oblači. - Kučkin sine!

- Čekaj čekaj. - Farley je plakala. - Ne idi!

Utrčao je u malu kuhinjsku nišu, izvukao fioku i zgrabio nož oštar kao žilet. Pokušao je da zavuče oštricu ispod pojasa, ali je samo ranio stomak. Pažljivo je zabio vrh u bedro. Materijal se nije pocepao. Gvožđe je nije odnijelo.

Ulazna vrata su se zalupila. Valerie je izletjela iz njegovog stana i iz njegovog života. Farley je sjedila na kuhinjskom podu i plakala. Sljedeća dva sata, bez ikakvog uspjeha, pokušavao je isjeći, pocijepati ili učiniti nešto sa sjajnim pantalonama. Konačno je ustao i odvukao se do vrata.

Ljudi koji su šetali Rodeo drajvom okrenuli su se da pogledaju Farlija, koji je cvileći poput malog deteta vukao trotoarom, samo u svojim šarmiranim pantalonama. Na svakom uglu se hvatao za stub sa tablom na kojem je bilo ispisano ime ulice koja vodi od Rodeo Drivea, i kroz suze zurio u ime. Zatim mu se otegnuti jecaj oteo s usana i on je krenuo dalje.

Naravno, nije pronašao Moody Place.

Baš kao g. Pants.

A onda su mu noge popustile i pao je na vratima prodavnice luksuzne kožne galanterije. U ovom trenutku, Farley je već znao zašto rok zvijezde vrište na koncertima.

S engleskog preveo Victor Weber

GARY BRANDER

GOSPODIN. HLAČE